Ok… ok… znam… po nekoj logici stvari, ovo je tekst koji je trebao ići možda i prije same objave o Pustinji Blaca. Ali u svoju obranu, mogu reći kako svi koji posjete ili budu u nekom doticaju s tim fenomenom od kulturnog, krajobraznog, duhovnog / duševnog i ne znam kojih sve epiteta, ostanu ne malo zapanjeni i ne malo fascinirani čarobnim osjećajem koje ovo mjesto pruža, pa je s toga i počasno prvo mjesto na mom blogu upravo ta bajka o potrazi za posljednjim glagoljašima, odnosno ultimativno mjesto u mom životu svih posjeta.

Svakako dugujem opis i neki kratki uvod i rezime otoka s toliko bogatstva da je teško sumirati ga kroz jedan život, a kamoli kroz nekoliko redaka teksta. Moguće da ovo bude najdulja objava u obliku bloga, a ovo što je u razno raznim bojama polako, ali sigurno povezivat ću kroz naredne blogove pa bi se kroz dogledno vrijeme trebala zaokružiti priča o Njegovom Veličanstvu – Braču.

Krenimo nekim redom, odnosno s poviješću, koja seže još u prapovijest (spilja Kopačina, gdje su pronađeni najstariji tragovi pretpovijesnog čovjeka na otoku), povijest Ilira je isto tako zapisana i ostavljena na nekoliko mjesta, krajobrazi i ostaci života u vrijeme Rimskog Carstva, nepregledni kilometri mukotrpno rukom nizanih kamen po kamen suhozida i gomila kamenja složenih da bi se oslobodila plodna zemlja, srednjovjekovne crkve, crkvice i kapele,… Teško mi je nekako odabrati specifičnu temu za sadržaj drugog bloga, pa bi jedan mali presjek svega i uvod u pojedino mjesto ili lokalitet, mogao poslužiti kao dobar start za povezivanje u neku dubinu uz napomenu kako uz svu povijest i entuzijaste, Braču nedostaju milijuni kockica kojima bi se mogla povezati sva povijest i svaki kutak… Da… Zemljopisno otok nije do kraja istražen, jer na njemu je preko 300-tinjak spilja, pećina i kojekakovih čuda koji nisu ni otkriveni do kraja…

Uostalom, nisu tu samo povijesni događaji i ostatci, već i ono što ga čini različitim od ostatka svijeta, jesu i ljudi i običaji i endemski specijaliteti koji ostaju toliko snažno u sjećanju da nepce samo zatreperi i nad samim spomenom nad tim blagodatima…

Copyright by Nataša Hrabar / moja malenkost ispred spilje Kopačine // Me at front gate of cave Kopačina

Cave Kopačina, entrance // Špilja Kopačina, ulaz

Cave Kopačina – detail, the snail houses // spilja Kopačina – detalj, ostaci puževa

Copyright by Nataša Hrabar, pogled prema Braču ispred spilje Kopačina // the view from cave Kopačina at island’s hills

Povijest imena: BRAČ*

Naziv potječe od ilirskog imena “brentos” što je naziv za jelen (grčki naziv je Elaphusa i Bretanide, što isto potječe od riječi “elaphos”, tj. grčki naziv za jelena). Upravo i nalazi u spomenutoj spilji Kopačina pronalasci su ostaci jelena.

Rimski povjesničar Polibije naziva ga Bretia, Plinije Stariji daje mu naziv Brattia, a u Antinojevom putopisu iz 4. stoljeća otok se naziva Bractia.

Brač je ucrtan i u Ptolomejevu kartu iz 2. stoljeća i nalazi se i na Peutingerovoj karti iz 4. stoljeća. Car Konstantin Porfirogenet (Bizantsko Carstvo), naziva ga Barzo, te opisuje Brač i Hvar kao najljepše i najplodnije jadranske otoke. Za vrijeme Mletačke Republike talijanski naziv mu je Brazza, a mi ga znamo pod imenom Brač.

Zemljopisna obilježja

• Brač = najveći srednjodalmatinski otok
• Površina = 395 km2 (dužina = oko 40 km, širina = 12 km u prosjeku)
• Najviši vrh = 778 m, Vidova gora (najviši vrh svih otoka)
• Obalna crta = 180.613 km
• Broj stanovnika = 14.434 (popis iz 2011.)
• Klima = mediteranska klima. Brač pripada najsunčanijem jadranskom području s oko 2.700 sunčanih sati godišnje. Prosječna zimska temperatura je 9°C, a ljetna 25°C. Snijeg u godini pada samo oko 2 dana i ne zadržava se više od 10 sati. Posljednje bure pušu u ožujku, u narodu poznate kao 3 marčanske bure. Ljeti gotovo svakodnevno puše maestral, poznatiji kao maeštral. Oborine su češće u unutrašnjosti otoka i na njegovoj istočnoj strani. Razlike u količini oborina sežu od 700 mm godišnjeg prosjeka za Sutivan, do 1400 mm za mjesto Dol. Prosječna temperatura mora je ljeti 24°C, a zimi 14°C.

Karta Brača – powered by Google maps

Naselja na Braču (broj stanovnika)

Grad Supetar (4.233)

• najveće naselje na otoku Braču te gospodarsko, kulturno i turističko središte otoka – najpoznatiji nekako po tome da je tamo trajektna luka, međutim… Supetar nudi i zaslužuje puno više od samog prolaza kroz njega kada se siđe s trajekta i brzinom munje preleti grad u potrazi za tihim uvalama
• Pod grad Supetar pripadaju naselja:
  • Supetar (3.326) – s obzirom kako je ovo administrativno i gospodarsko središte, onda ćete ovdje obaviti što se može, a da se ne mora do Splita (policija, sud, javni bilježnik, hitna, doktori, veći trgovački dućani, … ) – inače, svima koji žive na otoku (čak i oni koji obitavaju ovdje malo duže poput mene), shvate da je najgora kletva ići do Splita i natrag… ajme si ga meni i jao… potroše se i novci i vrijeme, a nakon dolaska kući kao da si kopao cijeli dan po najvećem suncu
  • Mirca (327) – kada idete iz Supetra, jedino mjesto gdje znak na cesti zbuni svakog slučajnoj prolaznika i namjernika… Mirca kaže strelica i lijevo i desno, no nema straha za izgubiti se: lijevo su stara Mirca, naselje koje je odavno tu, sa svojim trgom i crkvicom, starinskim kućicama, dok su desno Podmirca, odnosno novo naselje, s pripadajućim turističkim sadržajima, novim kućama, kafićem i plažama
  • Splitska (398) – naselje malo, a svojom poviješću i spomenicima OGROMNO. Dakle, ovdje se skriva pravo malo bogatstvo povijesti, jer odavde je nošeno slavno bračko kamenje kojim se gradila ni manje ni više nego Dioklecijanova palača, a vjerojatno je obrano bračko kamenje (jer kamen se bere), otišlo putevima diljem svijeta upravo iz ovog mjestašca
  • Škrip (172) – e, o ovom naselju ima se što pričati, jer ipak je to najstarije mjesto na Braču, s poviješću dužom od 3000 godina!!! Uz Pustinju Blaca, mjesto Dol, zauzima kod mene počasno treće omiljeno mjesto. Ovdje se samo u krugu nekih 100 m nalazi Muzej otoka Brača, Muzej uja, glavna crkva, 2 manje kapelice, dvorac i sarkofazi… Osjećaj kao da si u istovremenom tornadu povijesti i prapovijesti do danas… Prilično čudnovat osjećaj (ali,… što nije čudnovato na Braču)

Supetar

Supetar – the church of the Holly Mary, 18th cent. / crkva Marijina Navještenja iz 18. stoljeća

Mirca – house with the sun clock / kuća sa sunčanim satom

Splitska – the church of the Blessed Virgin Mary / crkva Blažene Djevice Marije

Škrip – the view at church from the Museum / pogled iz Muzeja otoka Brača

Općina Bol (1.693)

• ime “Bol” izvedeno je od latinske riječi “vallum”, što znači “ukop”, “zemljani bedem”, “zemljom utvrđeno naselje”
• najpoznatije je po svjetski poznatoj plaži Zlatni rat (ali meni svakako najdraža je onda kada je “samo moja”, tj. kad imam u proljeće i jesen pravu privilegiju biti apsolutno sama na njoj… koja je to čarolija… inače, mrzim gužve i onu ljetnu strku). Najljepše je biti tamo na vrhu, koji ima svoju ćudljivu narav, pa bude malo desno, malo lijevo, malo u bazen,… ma halo… gdje plaža tako na svijetu ima svoju ćud? Naravno, samo je toga u nas… Pokazuje ta plaža itekako srž svakog Dalmatinca… nemoš’ je ukrotiti ni govorit kako će stat…
• u ovu općinu (koja je poprilično dislocirana u odnosu na neke druge kada se gleda po karti), a i neka se moji Boljani ne ljute, ipak su oni svoji i drugačiji (eh… valjda zato i ja tu nekako završila zajedno s njima i nekako se i uklopila… hahahaha…) idu:
  • Bol (1.671) – dakle, najveće turističko mjesto poslije Supetra. Osim “svojeglavog” Zlatnog rata, koji svaki dan može iznenaditi svojom pojavnošću (a da ne kažem da je glavna atrakcija kada na njega tu i tamo padne i snijeg!), postoji nekoliko crkvica, dominikanski samostan, prekrasna šetnica prepuna spomenika od bračkog kamena, najstarija vinarija u Dalmaciji, pregršt restorana, barova, kulturnih i inih događanja sa svojim specifičnim i nadaleko poznatim “bolskim likovima”
  • Murvica (22) – da, da… do prije 5 godina, ovo malo mjesto spajala je makadamska cesta do Bola. Osim prekrasnih kuća (koje su srećom zaštićene), ponad njih puca pogled na prekrasno uređene vinograde, a nalaze se i ostaci još dviju pustinja (onih samostanskih) – Dračeva Luka i Pustinja Stipančići. Murvica je poznata i po još jednom skrivenom dragulju, a to je Zmajeva špilja. No, to je posebna priča…

The Golden Horn / Plaža Zlatni rat

Murvica village / Murvica selo

Vidova gora – view at Bol / Vidova gora – pogled na Bol

Bol

Bol – Dominican monastery / Dominikanski samostan

Općina Milna (1.042)

• na zapadnoj obali Brača, smještena je Milna, najbolja luka i uvala za razno razne brodice. Meni jedno od slađih mjesta i mjesto za bijeg od svega i sviju. Najdraže mi je u potrazi za mirom i tišinom, da nikog nit znam nit poznajem ili sretnem, otići na jednu od plaža, zaroniti u plavetnilo mora i potom u jedan od kafića, popiti kavicu i pojesti najbolji kolač od badema i džema od smokve. I mnoge su tu još priče i pripovijesti… od samog centra, svjetionika, uvala poput Osibove, sve do uzgajališta tuna i ukopa za podmornice… a od ove godine i govor s područja Milne proglašen je nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske
• naselja svakako zanimljiva i specifična, pa krenimo redom:
  • Milna (833) – sama Milna ima posebnu vizuru i posebno su dojmljivi zalasci sunca kada se poput nadnaravnog spoji more, žarko narančasto (ili ljubičasto) nebo sa sjenkama brodica i obrisa mjesta. Uz najljepše zalaske sunca u Murvici i na Zlatnom ratu, definitivno jedno od boljih mjesta za lovce na fotografije i teške romantičare
  • Bobovišća (70) –  selo, k’o selo, reklo bi se… No, pitoreskno mjesto s crkvom i prekrasnim ulicama prepunih razno raznih domaćih životinjica i cvijeća, kao i prekrasnim pogledom na Bobovišća na more, itekako poziva na šetnju i njuškanje okolo naokolo. Ah, naravno, tu je i foto priča s jednim prekrasnim druželjubivim magaretom koje milozvučno reve na sav glas tako da ga cijelo selo čuje kada mu nije po volji
  • Bobovišća na moru – prekrasna luka s poviješću koja seže do Ilira i Grka, te mnogobrojnim pričama o legendama vezanih uz Vičju luku (Vještičja luka) i Vičju jamu (Vještičja jama) na Vidovoj gori. Uvala mala, a povijesni spomenici na svakom koraku: utvrda dvorca obitelji Gligo, i ono što je vrlo značajno, a to su “koraci” pjesnika Vladimira Nazora: kuća u kojoj je živio i radio, simbolična kula koja služi kao vidikovac koji je dao sagraditi, te spomenik njegovim sestrama “Tri sestrice” i njegov kip, djelo akademskog kipara Mirka Ostoje. I da… uz sve crkve i crkvice po otoku… načičkane po svakom kutku i brežuljku, ovo mjesto jedino koje nema ni jednu kapelicu ili crkvice
  • Ložišća (139) – eh… Ložišća… što reći o ovom mjestu, nego samo napomenuti kada dođete i iz bilo kojeg kuta da dođete… prvi je izraz “woooooow”… jer slobodno mogu reći, doslovce vas odalami čudnovati zvonik… čipkasti zvonik i remek-djelo Ivana Rendića uzdignut poput kakvog velebnog čuvara mjesta. Ložišća imaju i prekrasan most, koji je izgrađen u čast i u vrijeme Franje Josipa, uz napomenu da je nekada ovdje i tekla rijeka/potok… jedina rijeka na svim od naših otoka!
  • Podhume – Brač obiluje, usudila bih se reći nekim i svojevrsnim fantomskim mjestima… odavno zaboravljenima, do kojih vode tek neki makadamski putevi, ali uz nekoliko kuća i tek pokojom dušom žive svoj život. Najčešće onaj iskonski i pradavno zaboravljen. To su i Podhume… mjesto s tek nekoliko kućica…

Milna

The Osibova bay / Osibova uvala detalj

Ložišća – the bell tower / zvonik crkve

Ložišća – the Franjo Joseph bridge / most Franje Josipa

Bobovišća

Bobovišća na moru – Three little sisster’s monument / Tri sestrice

Bobovišća na moru

Podhume

Passiflore / Kristova kruna – Milna

Općina Nerežišća (892)

• ova je općina “po srid” otoka, dakle, na samom sjecištu puteva. Nekada je ona imala primat (ono što je sada Supetar, bila su Nerežišća) – upravni i gospodarski centar. Isto tako, zbog svoje politike, javna je tajna i urbana legenda da su Nerežišća jedino mjesto koje ima 0% nezaposlenosti! (ipak, ovdje se nalazi velika građevinska tvrtka, veleprodajni centar i slično…). Dakle, općina s puno dobrostojećih i vrijednih ljudi koji nemaju problema s poslom i radom
• pod općinu spadaju 3 mjesta:
  • Nerežišća (634) – osim tako gospodarsko jakih djelatnosti koji svojim mještanima omogućuje kruh i krov nad glavom, ovdje se ima štošta za vidjeti neuobičajenog (ma, dobro… što je to na Braču i uobičajeno)… od crkvice na kojoj raste bonsai drvo staro već 100-tinjak godina, pa do Koloča – geomorfološkog fenomena u obliku kolača (“koloč”), iako meni više izgleda kao poljubac dvaju poskoka. Nerežišća skrivaju još tajni, ali ovo su samo fragmenti
  • Donji Humac (165) – već sam spomenula spilju Kopačinu, koja je otkriveno blago izvora života na ovom otoku još u pradalekoj povijesti. Ovdje se može u svako doba godine pojesti najbolja janjetina na otoku, uz meni najdraža pečena janjeća jetrica, a u proljeće, kada bude najbolje vrijeme i autohtoni brački specijalitet vitalac ili pak palačinke sa skutom. Mljaaaac…
  • Drečevica (93) – na putu prema Ložišćima malo mjesto Dračevice, s pitoresknim malim trgom sa zdencem, meteorološki znanstveno dokazano kao najbolje mjesto za živjeti na otoku

Nerežišća – Koloč

Nerežišća – church of Saint Peter / crkva svetog Petra

Dračevice – The Church of the Immaculate Conception of the Blessed Virgin Mary / crkva Bezgrešnog Začeća BDM

Donji Humac – Kopačina

Donji Humac – parish church of St. Fabian & Sebastian / crkva sv. Fabijana i Sebastijana

Nerežišća – Church of saint Mary of Carmel / Crvka Gospe od Karmela

Dračevice – spring sheeps / proljeće ovce

Općina Postira (1.611)

• naziv imena Postira dolazi od latinske riječi “pastura” što znači pašnjak, po prvi puta se spominje u 14. stoljeću. Ponad mjesta rimski je lokalitet Mirja, iz VI stoljeća, ostaci rimske kuće, a prema Pučišćima jedina pješčana plaža i lokalitet posebne vizure s ostacima ranokršćanske jednobrodne crkve u Lovrečini
  • Postira (1.481) – u Postirama se rodio hrvatski pjesnik Vladimir Nazor. Pri dolasku vizuru mjesta osim kuća i crkve zauzima prekrasno uređen travnjak, odnosno veliko nogometno igralište. Ponad brda, velika i moderna tvornica proizvodnje tune
  • Dol (130) – i konačno moje najdraže mjesto na ovom otoku. Etno-selo Dol, smješteno unutar prekrasnih spilja koje poput zaštitne ruke štite selo. Do Dola vodi cesta između koji se nalaze plantaže mandarina i kiwija – što me uvelike podsjeća na dolinu Neretve. Selo prepuno starinskih kuća, sagrađenih od kamena hrapačuše, po kojem je dobila naziv i autohtona slastica – torta koja se radi od skoro 30 jaja, kile badema i kile oraha… ma, šećerna bomba, ali prefina i preukusna… Nad selom u posebnoj crvenoj boji ponosno stoji kaštil Gospodnetić, s jedne strane, a s druge strane crkvica svetog Petra s najstarijim crkvenim zvonom na otoku. Nekoliko kilometara dalje, na jednom brdašcu nalazi se i crkvica svetog Mihovila specifične izrade, odnosno ulaz je napravljen od rimskog sarkofaga. Osim ovog bogatstva, koze, ovce, konji i razne domaće životinje, u potpunosti zaokružuju dojam… ma, milinaaaaaaaaa

Postira

Postira

Postira

Postira – Mirje

Lovrečina

Dol

Dol – the replicas of houses with the hrapačuša stone / replike kuća s kamenom hrapačuša

Dol

Općina Pučišća (2,263)

• bračka utvrda školovanih kamenoklesara, mjesto gdje se svakim udarcem dijetla uči majstorstvu otkrivanja ljepote u kamenu. I ne, još uvijek se radi na onaj starinski način, dijetlom i čekićem, bez nekakvih velikih strojeva i obrade gdje se gubi čar. Da, možda nešto i ima kompjutora i strojeva, ali sve neznatno u usporedbi s današnjim mogućnostima. Ima li što originalnijeg od suvenira u obliku bračkog kamena (narukvica, prsten, sat,…) trajna uspomena na jedan ovakav otok i njegove ljude
  • Pučišća (1,611) – poslije Supetra, najveće bračko naselje koje odiše skladnom arhitekturom gdje su kuće i svi spomenici poredani onako kako to sami majstori zanata mogu posložiti. Pučišća su nastala od pohrvaćene latinske riječi “puteus (puč)”, koja znači studenac koji se nalazio u današnjim Solinama gdje se miješa slana i slatka voda (poznata kao bočata voda). Krajobrazom dominira crkva svetog Jeronima, brodice i na kraju lijeve obale – kamenoklesarska škola.
  • Pražnica (377) – na putu iz Supetra prema Bolu, ili kada se vraćate iz Pučišća, proći ćete kroz Pražnica. Malo mjesto koje je zapravo skriveno od glavnog puta, ali svi koji malo dulje ovdje živimo, znamo da je ovo omiljeno stajalište naših dragih plavaca koji gdjegod zaustavljaju nevaljale vozače. No, kada se uđe, vidi se starina kamena. Simpatičan trg koji odavno ima vlastiti kružni tok, a u sredini mala crkvica. Naziv mjesta potječe od glagola pražiti, što podsjeća na davno paležom očišćene terene radi dobivanja obradiva tla. Obitavalište je ovo brojnih domaćih životinjica, te svakako jednostavan primjer pastirskog naselja na otoku gdje se skromno i povučeno živi i gdje stanovnici sa svojim posebnim načinom govora više zvuče kao da pjevaju nego li što govore. I kako obično bude s ovakvim samozatajnim mjestima, i ovo čuva beskrajne tajne, jer upravo na ovom području nalazi se najveći broj još uvijek neistraženih spilja (i to vrlo opasnih), jer većina su vertikale u koje ako slučajno zakoračiš, pogubi ti se svaki trag. Upravo i zbog te svoje radoznalosti i propitkivanja “kuda vodi ovaj put” ili “mogla bi malo u ovaj šumarak”, lokalci su me ne jednom upozoravali da se od poznatih puta ne smijem nikako micati niti sama istraživati, jer jednostavno čovjek može nestati u dubine! S toga, koliko god prekrasan ovaj otok bio, on ima i svoju surovu stranu, pa s toga vrijedi poslušati starije i one koji žive s mjestom. Znaju oni i predobro što sve otok može dati, ali i uzeti
  • Gornji Humac (275) – malo selo, jedno od najstarijih bračkih naselja, sa spomenom još davne 1250-te godine pod nazivom Hlmčane, tj. ljudi koji žive na Humu. U okolici su brojne pretpovijesne gomilice, Gospina crkvica na groblju predromaničke gradnje, s kamenim triptihom u liku Bogorodice s Djetetom, a sa strane sveti Petar i sveti Ivan. Najistaknutija građevina je crkva svetog Nikole koja je sa svojim okruženjem glavnog trga najživlji dio mjesta na kojem se uvijek događaju najveće fešte. Također, ovdje se nalazi i dosta puta posjećivana (barem od moje strane), hitna za ovaj dio otoka… Nažalost, Braču kronično nedostaje medicinske pomoći i vozila kada je špica sezone… tako da se nerijetko u slučaju potrebe iz Bola upućuju gosti taxi i sličnim prijevozima, ako nije baš tako gusto da dođe ekipa ili već nisu na intervenciji na drugom dijelu Brača

Pučišća

Pučišća

Pučišća

Gornji Humac

Gornji Humac

Gornji Humac

Pražnica

Pražnica

Pražnica

Općina Selca (1,860)

• ajmo reći da ova općina pokriva skoro cijelu istočnu stranu Brača. Osim samih naselja: Selaca, Novo Selo, Povlja i Sumartin, ovdje moram spomenuti i Selačke Zaseoke koji se inače i ne spominju previše, a jedno su od onih “fantomskih” mjesta poput Podhuma kod Milne. Selački Zaseoci su zajednički naziv za naselja Nagorinac, Nakal, Osritke, Smrčevik i Nasela (Nad Sela)…. i da… znam, znam… nisu izmišljena mjesta neke moje fantazije, nego uistinu ona postoje kao takva. Mogla bi se naći i na kojoj promidžbenoj poruci naše poznate pivske kuće o neuobičajenim mjestima pod sloganom “nije kineski jezik, nego hrvatska mjesta”. U ovom dijelu postoji i napušteno mjesto Kruške, po nazivu zaštićene autohtone vrste ovog stabla i prekrasne uvale do kojih je najbolje doći i prići morskom stranom (iako sam do nekih čak uspjela doći svojim jadnim četveronožnim ljubimcem, koji me srećom po mene još nije ostavio, iako se svi za glavu drže kada im kažem kuda i kako sam svoj Peugeot doslovce izmaltretirala po makadamskim putevima)
  • Selca (872) – za ovo mjesto ću dati samo neka imena koja spajaju ovo mjesto, pa da se malo i oni koji ne znaju zamisle: Krist Kralj, Lav Nikolajevič Tolstoj, Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Stjepan Radić, Franjo Tuđman, Ivan Pavao II, Hans Dietrich Genscher… i tu ću stati s opisom, jer imena su i više nego “bombastična”, zar ne? E… a o njima svima i o Selcima, u sasvim nekom drugom blogu
  • Novo Selo (153) – kada dođete do Selaca, ima jedan put prema Povljima, a prije toga, svega par kilometara, nailazi se na ovo malo naselje, čiji ulaz u naselje krase velike javne kamene skulpture samoukog kipara Franje Antonijevića, koji me svaki puta s veseljem i radošću primio kao svoga gosta, zadovoljavajući moju znatiželju za istraživanjem i fotografiranjem. Osim pitoreskne crkve i mjesta, ovdje se nalazi i helidrom za helikoptere koji puno puta život znače
  • Povlja (344) – nastavljajući cestom dalje od Novog Sela, put vodi do pitoresknih Povlja. Malo mjesto, velike povijesti. Oni koji su iole nešto slušali na satu povijesti, zasigurno su čuli za Povaljsku listinu, jedan od najstarijih i najvažnijih hrvatskih spomenika pisanih hrvatskim ćiriličnim pismom, tzv. bosančicom… da, i ona je otkrivena sasvim slučajno ovdje. Hm,… samo me srce zazebe kad sam čula da su spisi tako slučajno nađeni, a da je ne znam koliko toga spaljeno, jer su dotični dokumenti služili tadašnjoj domaćici za potpalu s obzirom da nije znala što su i čemu služe! (ajmeeeeeee… znanje je stvarno moć!)
  • Sumartin (491) – najistočnije i najmlađe mjesto na otoku. Ribarsko mjesto bez prevelikih ljetnih gužvi i uz Supetar jedna od bitnijih poveznica s kopnom, jer trajektom se spajaju Brač i Makarska, pa tako oni koji su željeli zaobići nekada Omiš, prelazili bi ovim putem. Mjestom dominira franjevački samostan, kojeg je utemeljio fra Andrija Kačić Miošić

Selački zaseoci

Selca

Selački zaseoci

Novo Selo

Povlja

Povlja

Sumartin

Sumartin

Sumartin

Povlja

Općina Sutivan (850)

• ako već radim neku listu, Dol, Škrip, pa onda Sutivan, odnosno kako ga lokalci zovu Stivan. Općina s dosta uvala i luka, s popriličnim različitostima u svojem bogatstvu, pa tako jedna je i zoološki vrt na putu iz Bobovišća na ulazu u Stivan koji je pravo bogatstvo za dječje radosti, ali i za odrasle: ovce, koze, magarci, krave, pauni, fazani, kokice i patkice, pa sve do muflona, divljih svinja i noja
  • Sutivan (850) – kao mjesto se poprilično prodefiliralo kao turističko mjesto u ovih nekoliko zadnjih godina. Njegova bogata povijesti i vizura nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim: crkva s prekrasnim zvonikom i isklesanom mačkom (čija legenda je čista uvreda i povreda za svakog istinskog Stivanina), renesansne palače, ljetnikovci, mlin, katakombe, šetnice, brojne plaže i biciklističke staze, te ono što me osobno stalno oduševljava, jesu gastronomski užitci koji se ovdje nude

Sutivan

Sutivan – catacombs / katakombe

Sutivan

Umjesto zaključka… nastavak

Dakle, sve ovo gore ne može nikog ostaviti ravnodušnim… Mene zasigurno nije. Pokušavajući istražiti svaki kutak ovog veličanstvenog otoka kroz nekoliko godina, shvatila sam da što ga više istražujem, manje ga znam i spoznajem koliko puta prođemo pokraj svih tih svojih mjesta, a da ni ne zastanemo, jer eto… ova crkva je tu odavno, i ova kuća, i ovo drvo, pa čak i ljudi… a onda odjednom… možda kada to nestane ili se izgubi, žalimo što to nije sačuvano. Nadam se da sam s ovim (iako podužim tekstom i opisima), možda koga god i zaintrigirala za daljnje istraživanje i razgledavanje. Ovaj otok je čudesan… a s vremenom bi trebalo svako ovo mjesto dobiti svoju zasluženu širu priču i puno više fotografija s ponekim detaljima…

* Izvori korišteni u pisanju teksta:

1. https://hr.wikipedia.org
2. http://www.otok-brac.hr
3. http://braconline.com.hr
4. http://www.bracinfo.com/hr/
5. http://www.pucisca.hr
6. http://www.selca.hr